1.ADMINISTRATOR:MATEJA STEFANOVIC (maks)
2.ADMINISTRATOR:NIKOLA GVOZDENOVIC (dzoni)
MOZETE NAS KONTAKTIRATI I NA FACEBOOK-U!
http://www.facebook.com/mateja.pfcstefanowic (mateja)
http://www.facebook.com/profile.php?id=100001094064309 (nikola)
http://www.facebook.com/pages/Papagaji/190892604283968
Najpopularnija facebook stranica o papagajima!!!
PLAVO-ZUTA MAKAO ARA
Za potencijalne odgajivače par plavo-žutih ara bi trebalo smestiti u prostranu volijeru, izrađenu od jake, gusto pletene metalne žice sa obaveznim zimskim skloništem. Kućica ili gnezdo mora biti napravljeno isključivo od drveta veličine 70x70x100 cm sa ulaznom rupom od 20cm u prečniku. Treba postaviti nekoliko gnezda u volijeru, pa čak i jednu na tlo, kako bi se paru omogućio slobodan izbor budućeg odgoja potomstva. Hrana je identična kao i kod zelenokrilih ara uz male varijacije. S tim u vezi dobar odgajivač se trudi da hranu prilagodi onoj hrani koju papagaj ima u prirodi, a to je pored semenske hrane, obilje jezgrastog, koštunjavog voća, kao što su orasi, lešnici, bademi i bobičasto voće tipa borovnica, malina, kupina, jagoda itd, kao i pupoljci i mladi izdanci. Naravno sve ovo mora biti praćeno dodatkom minerala, kompleksa vitamina, aktivnog uglja, algi, mlevenih školjki i energetskih dodataka za kvalitet perja, dodaci sa medom, jodom, jajima, za jačanje i za povećanje mogućnosti oponašanja melodija i govora. Pored ovoga, treba im davati krekere sa dehidrisanim voćem koji zasigurno neće izazvati proliv. A oni su od manga, pomorandže, kivija, kokosa, jabuke, grožđa, banana, jaja žitarica itd, a proizvođači su uglavnom Nemci, Belgijanci i Holanđani, a dostupni su na našem tržištu. Važno je napomenuti da izležene mlade u gnezdu podjednako hrane oba roditelja.
S ozirom da je reč o ekskluzivnoj vrsti papagaja, a imajući u vidu malu reprodukciju, većina mladih izleženih jedinki se ručno othranjuje kako bi se u što većoj meri smanjio procenat mortailiteta koji je u prirodi evidentan zbog raznoraznih okolnosti. Ovako othranjeni papagaji su izuzetni kućni ljubimci samim tim što su im, uslovno rečeno, roditelji ljudi-odgajivači i oni su od prvih dana naviknuti na čoveka, a samim tim su i neograničeno privrženi. Plavo-žute are se svrstavaju u najinteligentnije i efektivne vrste u svom rodu. Sa izuzetnom lakoćom uče da oponašaju zvuke, melodije i reprodukuju reči. Zbog tih kvaliteta obično se drže pojedinačno. Novoprispela jedinka se obavezno stavlja u odgovarajući veliki kavez u drži se u njemu dok iz njega dobro ne upozna okolinu, raspored nameštaja, lustera, lampi, slika, TV-a i tako dalje, i dok se ne navikne na likove i glasove novih vlasnika. Iza toga, a taj period je relativan i može da potraje par meseci dok se ne upozna ponašanje i karakter vlasnika, može se premestiti na stalak izrađen od metala sa jednom ili više debelih stajalica od drveta (grana) po mogućnosti od neke voćke (trešnja, višnja, šljiva, smokva) sa kojih ne treba ljuštiti koru, na kojoj će papagaj stajati gotovo sve vreme. Naravno, ptica mora nekada i da poleti kako ne bi došlo do atrofije letnih mišića u krilima. Na stalku moraju biti obezbeđene posude za hranu, vodu, minerale i voće. Ovo je još jedna od 16 vrsta koja predstavlja rod ara, s tim što se mora uzeti u obzir da su 4 vrste izumrle, među kojima je i ara tricolor, čijih se 14 prepariranih primeraka čuva po muzejima u svetu. Od preostalih 12 živih vrsta, plavožuta ara, pored tamnocrvene zelenokrile are dostiže najveću veličinu i može da poraste do 1-og metra, sa rasponom krila od 90 cm.
Prirodna staništa ove vrste podudaraju se sa staništima zelenokrilih ara, tako da naseljavaju oblasti vlažnih šuma istočne Paname, severnog Perua, Venecuele, Trinidada, Brazila, Bolivije, Paragvaja i južne Argentine.
Gnezde se u dupljama veoma visokog drveća, a jaja polažu u proleće, pre kišne sezone. Ženka snese 2-3 jajeta veličine 50x36 mm, a period inkubacije traje između 24-26 dana. Po izleganju mladi ostaju u gnezdu najmanje 13 nedelja. Kada izlete potrebno im je par nedelja da savladaju veštinu letenja. Uz roditelje ostaju i do godinu dana, pri čemu uče da jedu i tehniku pronalaženja hrane i opstanka.
Osnovne boje ove vrste su plava i žuta, po čemu su i dobili ime. Plašt i svi gornji delovi tela su plavi. Deo vrata, trbuh i unutrašnja strana repa su intezivno žuti. Brada i deo grla su crni. Čelo i deo glave su zeleno-plavi. Oči su zelenkasto sive. Unutrašnji deo krila je, kao i unutrašnja strana repa, zlatno žuta, po ivicama braonkaste boje. Neoperjani delovi obraza su krem-beli. Po neoperjanom delu se proteže više redova uskih traka zeleno-crne boje. Sa spoljne strane krila su intenzivno plava, kao i rep čija dužina doseže i preko 50 cm. Kljun je crn, noge sive, a veliki i snažni nokti crni. Ova vrsta ara, kao i sve druge, nema podvrsta ni mutacija. Mužjaci ove vrste su gotovo identične spoljašnjosti u odnosu na ženku koja je ponekad nešto sitnija, sa manjom glavom i užom crnom prugom na bradi, ali to je sve relativno kada je u pitanju genetika, tako da se pol sa sigurnošću može utvrditi samo DNK analizom.
Treba napomenuti da se kod iziritiranog mužjaka beličasti obrazi pretvaraju u izrazito ružičaste. Ovaj fenomen se retko pojavljuje, a intenzitet ružičaste boje brzo nestaje.
Mlada ptica liči odrasloj, zreloj jedinki, ali joj je boja glave bleđa i više razlivena, odnosno crtež je nedefinisan. Iris očiju je braon, a neoperjani obrazi su pink boje. Na lobanji je primetan upadljiv masivni gornji kljun i relativno male očne duplje.
Moj savet, govoreći iz iskustva, da ako niste prisutni u prostoriji pticu treba obavezno držati u kavezu kako u protivnom ne bi pojela nešto od sobnog cveća (sve je za pticu uglavnom otrovno), ili ruinirala nešto od nameštaja ili ramove slika, jer moramo stalno imati na umu da su papagaji glodači i da im je to prirodni nagon. Upravo iz tog razloga kada su u kavezu treba im postaviti merdevine, ljujljaške klasične ili kružne izrađene od brodskog kanapa, ili pak zvonce, a sve u cilju da se zadovolji njihova radoznalost i omoguće prohtevi za igrom, kako se ne bi pojavili znaci nervoze.
Uz optimalne uslove i adekvatnu ishranu mogu da dožive starost između 60-80 godina koliko iznosi i prosečan ljudski vek. Analogno tome, papagaj postaje deo porodice, a imajući u vidu njegov intelekt i privrženost imaćemo još jednog ravnopravnog člana. Naravno, ne smemo nikada ispustiti iz vida da su papagaji LIČNOSTI , što ih izdvaja od svih ostalih pernatih srodnika i da samim tim MORAMO POŠTOVATI NJIHOV EGO i NIKADA ih ne smemo smatrati plišanim medama koje možemo maltretirati, vikati na njih, mlatarati rukama ili neprekidno tražiti dokaze privrženosti. VERUJTE , ručno sam othranio dosta jedinki i svi su oni doživotna deca koja traže stalnu pažnju i igru, a spremni su da tu ljubav neizmerno uzvrate u šta se MOŽETE UVERITI I U SLAJDOVIMA NA PREZENTACIJI SAJTA . _
TAMNOCRVENA-ZELENOKRILNA MAKAO ARA
BY MAKS
___
_
Kada spomenemo Ara papagaje, sve nas vodi asocijacija na papagaja iz romana i filmova o Robinzonu Krusou. Međutim, kao i kod najvećeg broja svih vrsta papagaja, tako je i ova vrsta podeljena u nekoliko porodica, i to:
a) ANADORHYNCHUS- porodica plavih Ara koja sadrži tri vrste papagaja, i to: morsko plava Ara, hijacint-velika plava Ara i mala plava Ara;
b) CYANOPSITTA- u ovoj prostoriji postoji samo jedna vrsta a to je Spix Arakoja je i najugroženija vrsta jer se pretpostavlja da u prirodi postoji samo još jedan mužjak;
c) ARA- ova porodica ima najviše vrsta, ukupno 16 (4 vrste su izumrle) sa nekoliko podvrsta, a od svih Ara, papagaji iz ove porodice razlikuju se kako po veličini tako i po raznolikošću kolorita;
d) DIOPSITTACA- ova porodica ima smao jednu vrstu a to je patuljasta plavočela Ara, koja ima samo dve podvrste.
Kada je u pitanju veličina, ikao je reč o najvećim papagajima, i ona varira od patuljaste plavočele Are koja je dugačka 30cm, do hijacintne ili tamnocrvene Are koje dostižu veličinu čak i preko jednog metra. Međutim, ako izuzmemo ove ekstremne vrste, sve ostale vrste rastu između 50-80cm. Neke zajedničke karakteristike za sve vrste su: ptice krupnog tela, veoma koloritnog perja, dugog i šiljatog repa. Obrazi su neoperjani iako ih najčešće krase nakoliko redova sitnog i veoma finog perja. Društvene su ptice i sklone lakom pripitomljavanju. Prirodna staništa su im zemlje južno-američkog kontinenta i to predeli sa veoma gustim i visokim šumama, tj, džungle. Kada je reč o tamnocrvenoj zelenokriloj makao Ari, moramo imati u vidu da govorimo o najvećoj vrsti papagaja koja dostiže veličinu od 90 do 110cm. U prirodi naseljavaju oblasti kišnih šuma istočne Paname, Kolumbije, Venecuele, Brazila, severnu i istočnu Boliviju, Paragvaj i severno-istočnu Argentinu, sve do 2000 metara nadmorske visine. Gnezde se visoko iznad zemlje u šupljem drveću, a jaja polažu u proleće, pre kišne sezone. Često se dešava da domoroci- Indijanci vade mlade iz gnezda i pripitomljavaju ih. U adekvatnim uslovima i pri pravilnoj ishrani žive između 60 i 80 godina. S obzirom na dugovečnost, mogu da nauče da oponašaju govor, razne melodije i mnoštvo zvukova.
Osnovna boja je tamno crvena, dok su ramena zelena. Donji deo leđa i trtica su plave boje. Obrazina im je bela sa crvenim persima. Dužina jednog krila dostiže 41cm. Mala, srednja i unutrašnja letna pera su spolja zelene boje, a sa unutrašnje strane plava. Dužina repa varira od 44 do 53cm, a on je sa gornje strane plav, a sa donje crven. Iris je svetlo žut. Kljun ratse i do 10cm, a njegov gornji deo je rožnate a sa donje strane sivo-crne boje. Noge su tamno sive sa crnim noktima. Ova vrsta Ara nema podvrste, a kao i sve druge vrste nema ni mutacija. Za potencijalne uzgajivače, par zelenokrilih makao Ara može se držati napolju, u velikom kavezu napravljenom od jake žice sa obaveznim zimskim skloništem. Pticama je potrebna konstantna količina svežih grančica za grickanje. Za gnezdo bi im trebalo dati veliko šuplje deblo ili veliko drveno bure. Ženka ileže 2 jajeta veličine 50 x36mm i leži na njima oko 4 nedelje. Tokom perioda inkubacije, relativna vlažnost vazduha mora biti oko 85%. Da bi se ovo postiglo i strugotina i treset kojise stavljaju na dno, moraju se vlažiti, a kako je to često nedovoljno, ispod gnezda treba okačiti veću posudu sa vodom čije će isparavanje omogućiti potrebnu vlažnost za izleganje mladih. Tokom odgoja mladih, ptice treba hraniti smešom koja se pravi od šoljice pšeničnog griza, dva žumanceta i dve supene kašike mleka u prahu. Sastojci se skuvaju pa se u šest delova ove smeše dodaje jedan deo banane i jedn deo gruševine pomešano sa polu zrelom pšenicom, kukuruznim klicama , vitaminima i mineralima. Mladunce hrane oba roditelja, sami počinju da konzumiraju hranu nakon 3 meseca.
Imajući sve ovo u vidu, kompleksnost pri parenju i othranjivanju mladih ptica, ni malo ne iznenađuje njihova visoka cena. Ako se mladi ručno hrane, što umnogome otežava njihov rast i podizanje, jer im treba na svaka 3 sata ptem creva, a kasnije špricem, ubacivati hranu u voljku, zagrejanu na 42 0 C, kolika je i temperatura majčine hrane, što ni malo nije lako ni jednostavno, onda nije čudo što su ovakvi primerci još znatno skuplji, imajući u vidu i dodatnu hranu za podizanje mladih, koja je takođe jako skupa.
Međutim, ovakve ptice su odmah pitome, dolaze na rame i ruku, jedu iz usta, što je posve razumljivo jer su im roditelji zapravo ljudi-odgajivači.
Mužjak i ženka imaju isti koloritet, ali glava i kljun su veći kod mužjaka, što se može primetiti kod već odraslih, starijih, polno zrelih ptica. Mlade ptice imaju kraći rep, donji deo kljuna i njegovi gornji delovi su bledo sivi u osnovi, a iris je braon boje.
Kao kućni ljubimac obično se drži jedna jedinka, s obzirom da je to najbolji način da se pripitomi i podučava tek uzeta ptica. Dobro pripitomljena ptica se moše držati na stalku u sobi, a tokom leta u dvorištu. Papagaj će izabrati svoju omiljenu osobu, jer kao ličnost preferiraće samo jednu čiji mu se glas ili lik najviše dopadnu i njoj će dozvoljavati razne torture, dok ostalima neće. NARAVNO, OVO SE NE ODNOSI NA RUČNO HRANJENU PTICU.
Hrane se zrnevljem suncokreta, ovsa, prosa, svetlog semena,američkog sirka, sirka šećerca, konoplje, voćem, povrćem i zelenišom. U prirodi palmino voće im je omiljena hrana, a i mi im možemo priuštiti banane, kivi, ananas, pomorandžu itd.
S obzirom na veličinu, veoma se nespretno kreće po zemlji, dok je na grani u svom ambijentu. Veoma su dobri letači, tako da u prirodnim staništima prelete i po par stotina kilometara u potrazi za glinom koju konzumiraju u ranim jutarnjim časovima, kako bi eliminisali nepoželjne toksine unešeneu organizam putem konzumiranja pojedinih vrsta nezrelog voća, a koje ih u tom stadijumu zrelosti poseduju.
Na kraju krajeva, kao što i sami vidite na slajdovima, reč je o jednoj najatraktivnijoj vrsti papagaja, koja će bez sumnje, imajući u vidu životni vek, postati sastavni deo vaše porodice, večito dete uvek spremno za igru i komunikaciju, ali se pri tom ne sme zaboraviti da papagaj nije igračka, da ne trpi maltretiranja, glasne povike i brze i nagle pokrete, jer SVAKI PAPAGAJ JE LIČNOST a ne samo ptica, on je odan, privržen i komunikativan, drugim rečima PAS U PERJU.
Kada spomenemo Ara papagaje, sve nas vodi asocijacija na papagaja iz romana i filmova o Robinzonu Krusou. Međutim, kao i kod najvećeg broja svih vrsta papagaja, tako je i ova vrsta podeljena u nekoliko porodica, i to:
a) ANADORHYNCHUS- porodica plavih Ara koja sadrži tri vrste papagaja, i to: morsko plava Ara, hijacint-velika plava Ara i mala plava Ara;
b) CYANOPSITTA- u ovoj prostoriji postoji samo jedna vrsta a to je Spix Arakoja je i najugroženija vrsta jer se pretpostavlja da u prirodi postoji samo još jedan mužjak;
c) ARA- ova porodica ima najviše vrsta, ukupno 16 (4 vrste su izumrle) sa nekoliko podvrsta, a od svih Ara, papagaji iz ove porodice razlikuju se kako po veličini tako i po raznolikošću kolorita;
d) DIOPSITTACA- ova porodica ima smao jednu vrstu a to je patuljasta plavočela Ara, koja ima samo dve podvrste.
Kada je u pitanju veličina, ikao je reč o najvećim papagajima, i ona varira od patuljaste plavočele Are koja je dugačka 30cm, do hijacintne ili tamnocrvene Are koje dostižu veličinu čak i preko jednog metra. Međutim, ako izuzmemo ove ekstremne vrste, sve ostale vrste rastu između 50-80cm. Neke zajedničke karakteristike za sve vrste su: ptice krupnog tela, veoma koloritnog perja, dugog i šiljatog repa. Obrazi su neoperjani iako ih najčešće krase nakoliko redova sitnog i veoma finog perja. Društvene su ptice i sklone lakom pripitomljavanju. Prirodna staništa su im zemlje južno-američkog kontinenta i to predeli sa veoma gustim i visokim šumama, tj, džungle. Kada je reč o tamnocrvenoj zelenokriloj makao Ari, moramo imati u vidu da govorimo o najvećoj vrsti papagaja koja dostiže veličinu od 90 do 110cm. U prirodi naseljavaju oblasti kišnih šuma istočne Paname, Kolumbije, Venecuele, Brazila, severnu i istočnu Boliviju, Paragvaj i severno-istočnu Argentinu, sve do 2000 metara nadmorske visine. Gnezde se visoko iznad zemlje u šupljem drveću, a jaja polažu u proleće, pre kišne sezone. Često se dešava da domoroci- Indijanci vade mlade iz gnezda i pripitomljavaju ih. U adekvatnim uslovima i pri pravilnoj ishrani žive između 60 i 80 godina. S obzirom na dugovečnost, mogu da nauče da oponašaju govor, razne melodije i mnoštvo zvukova.
Osnovna boja je tamno crvena, dok su ramena zelena. Donji deo leđa i trtica su plave boje. Obrazina im je bela sa crvenim persima. Dužina jednog krila dostiže 41cm. Mala, srednja i unutrašnja letna pera su spolja zelene boje, a sa unutrašnje strane plava. Dužina repa varira od 44 do 53cm, a on je sa gornje strane plav, a sa donje crven. Iris je svetlo žut. Kljun ratse i do 10cm, a njegov gornji deo je rožnate a sa donje strane sivo-crne boje. Noge su tamno sive sa crnim noktima. Ova vrsta Ara nema podvrste, a kao i sve druge vrste nema ni mutacija. Za potencijalne uzgajivače, par zelenokrilih makao Ara može se držati napolju, u velikom kavezu napravljenom od jake žice sa obaveznim zimskim skloništem. Pticama je potrebna konstantna količina svežih grančica za grickanje. Za gnezdo bi im trebalo dati veliko šuplje deblo ili veliko drveno bure. Ženka ileže 2 jajeta veličine 50 x36mm i leži na njima oko 4 nedelje. Tokom perioda inkubacije, relativna vlažnost vazduha mora biti oko 85%. Da bi se ovo postiglo i strugotina i treset kojise stavljaju na dno, moraju se vlažiti, a kako je to često nedovoljno, ispod gnezda treba okačiti veću posudu sa vodom čije će isparavanje omogućiti potrebnu vlažnost za izleganje mladih. Tokom odgoja mladih, ptice treba hraniti smešom koja se pravi od šoljice pšeničnog griza, dva žumanceta i dve supene kašike mleka u prahu. Sastojci se skuvaju pa se u šest delova ove smeše dodaje jedan deo banane i jedn deo gruševine pomešano sa polu zrelom pšenicom, kukuruznim klicama , vitaminima i mineralima. Mladunce hrane oba roditelja, sami počinju da konzumiraju hranu nakon 3 meseca.
Imajući sve ovo u vidu, kompleksnost pri parenju i othranjivanju mladih ptica, ni malo ne iznenađuje njihova visoka cena. Ako se mladi ručno hrane, što umnogome otežava njihov rast i podizanje, jer im treba na svaka 3 sata ptem creva, a kasnije špricem, ubacivati hranu u voljku, zagrejanu na 42 0 C, kolika je i temperatura majčine hrane, što ni malo nije lako ni jednostavno, onda nije čudo što su ovakvi primerci još znatno skuplji, imajući u vidu i dodatnu hranu za podizanje mladih, koja je takođe jako skupa.
Međutim, ovakve ptice su odmah pitome, dolaze na rame i ruku, jedu iz usta, što je posve razumljivo jer su im roditelji zapravo ljudi-odgajivači.
Mužjak i ženka imaju isti koloritet, ali glava i kljun su veći kod mužjaka, što se može primetiti kod već odraslih, starijih, polno zrelih ptica. Mlade ptice imaju kraći rep, donji deo kljuna i njegovi gornji delovi su bledo sivi u osnovi, a iris je braon boje.
Kao kućni ljubimac obično se drži jedna jedinka, s obzirom da je to najbolji način da se pripitomi i podučava tek uzeta ptica. Dobro pripitomljena ptica se moše držati na stalku u sobi, a tokom leta u dvorištu. Papagaj će izabrati svoju omiljenu osobu, jer kao ličnost preferiraće samo jednu čiji mu se glas ili lik najviše dopadnu i njoj će dozvoljavati razne torture, dok ostalima neće. NARAVNO, OVO SE NE ODNOSI NA RUČNO HRANJENU PTICU.
Hrane se zrnevljem suncokreta, ovsa, prosa, svetlog semena,američkog sirka, sirka šećerca, konoplje, voćem, povrćem i zelenišom. U prirodi palmino voće im je omiljena hrana, a i mi im možemo priuštiti banane, kivi, ananas, pomorandžu itd.
S obzirom na veličinu, veoma se nespretno kreće po zemlji, dok je na grani u svom ambijentu. Veoma su dobri letači, tako da u prirodnim staništima prelete i po par stotina kilometara u potrazi za glinom koju konzumiraju u ranim jutarnjim časovima, kako bi eliminisali nepoželjne toksine unešeneu organizam putem konzumiranja pojedinih vrsta nezrelog voća, a koje ih u tom stadijumu zrelosti poseduju.
Na kraju krajeva, kao što i sami vidite na slajdovima, reč je o jednoj najatraktivnijoj vrsti papagaja, koja će bez sumnje, imajući u vidu životni vek, postati sastavni deo vaše porodice, večito dete uvek spremno za igru i komunikaciju, ali se pri tom ne sme zaboraviti da papagaj nije igračka, da ne trpi maltretiranja, glasne povike i brze i nagle pokrete, jer SVAKI PAPAGAJ JE LIČNOST a ne samo ptica, on je odan, privržen i komunikativan, drugim rečima PAS U PERJU.
__ZUTOCUBASTI-ZUTOOBRAZI KAKADU
by maks
__
_Sve
kakadue možemo podeliti u nekoliko porodica: bele (cacatua), crne
(callocephalon, calyptorhynchus, probosciger) i ružičaste (elophus).
Neke zajedničke ili opšte karakteristike ovih papagaja su: srednja
veličina (od 29cm što je najmanji 2 Gofin 2 kakadu, do najvećeg 2 Palma 2
kakadua koji dostiže veločinu i do 70cm), kratak širok rep i dugačka
zaobljena krila. Skoro sve vrste kakaduasu ćubasti papagaji, sa veoma
pokretljivom lepezastom ćubom, koju oni šire kada su uplašeni ili ljuti.
U zavisnosti od vrste ta ćuba može da bude bela, žuta, višebojna, pa
čak i crna kao kod 2 Palma 2 kakadua. Imaju veoma jak kljun koji koriste
pri ishrani, ali i za odbranu. Donji deo kljuna je širi, ali i
neuporedivo kraći od gornjeg. Žive u velikim jatim, a pored raznovrsnog
semena preferiraju voće koje je i glavna vrsta hrane. Bez obzira na
vrstu, veoma lako se pripitomljavaju. Zbog te svoje osobine i neizmerne
privrženosti, veoma su osetljivi, pa su u stanju, ako im se ne poklanja
dovoljno pažnje, da u znak protesta čupaju sebi perje, ili da se
glasno-kreštanjem oglašavaju, što nesumnjivo ukazuje na njihovu
suptilonost. Karakteriše ih različitost boja irisa oka, po čemu se i
raspoznaju polovi, naravno tek kod polno zrelih ptica, i on je kod
odraslog mužjaka najčešće crn, a kod ženke tamno crveno-braon boje.
Prirodni
areali kakadua su: Australija, Molučka ostrva, Papua Nova Gvineja,
Solomonska ostrva, Filipinska ostrva, Tasmanija i Indonežanski
arhipelag.
Kad je reč o žutoćubastom-žutoobrazom kakaduu on potiče i naseljava ostrvlje Indonežanskog arhipelaga, a najviše ih ima na Celebesu. Odrasla jedinka dostiže dužinu do 40cm, sa rasponom jednog krila oko 25cm, četvrtastim repom rep veličine do 11cm, dok upadljivo veći gornji deo kljuna dostiže veličinu od 4cm. Glava, ledja, grudi, krila i rep sa spoljašnje strane su beli, dok su ćuba, unutrašnjost krila, unutrašnja repna pera i obrazi nežno žute boje.
Ova vrsta papagaja nema mutacija, a ima pet podvrsta.
Kada se prema njemu lepo postupa, ubrzo postaje pripitomljen i vrlo privržen svom vlasniku. Sa lakoćom uči da ponavlja reči i melodije, kao i da imitira druge ptice, alarme, telefon, zvonce, itd. Ukoliko se drži samo jedna jedinka u prostoriji, treba joj dozvoliti da se slobodno kreće po prostoriji, van kaveza. Od proleća do jeseni mogu se držati napolju, u kavezima sa skloništem. Tokom leta uživaju u kiši, šireći krila dok se potpuno ne pokvase. U zimskim mesecima trebalo bi ih držati u prostoriji čija temperatura ne pada ispod 10-12 stepeni C. Prilikom udvaranja, mužjak skakuće oko ženke, naginje se ka zemlji i ispušta mameće zvuke, podižući pri tom ćubu, a obe ptice nakostreše svoja pera. Legu se u dupljama starog drveća ili u volijerima u velikim kućicama, u koje ženka polaže 2-3 jaja. Karakteristično je i to da na jajima preko dana leži mužjak, a tokom noći ženka. Period inkubacije traje 25 dana, mladunci ostaju u gnezdu tokom naredna 2 meseca. U ovom periodu ishranu treba pojačati suvim grožđem, nezrelom pšenicom, mahunama mladog graška, suvim keksom natopljenim u zaslađeno mleko ili larvama brašnara. Mladunci liče na odrasle ptice, s tim što imaju u korenu bele kljunove i svetlije noge. Ukoliko se primeti da ženka počinje da čupa perje mladima, neophodno je ishranu pojačati proteinima. Uz pravilnu ishranu i neprestani prisan odnos, kakadui mogu živeti pedesetak godina.
Polovi kod ove vrste kakadua se razlikuju po boji očiju, koja je kod mužjaka crno-braon, a kod ženki crveno-braon. Međutim, ovo važi samo za polno zrele ptice, a to je u četvrtoj godini, dok mlade ptice karakterišu u korenu svetliji kljun i noge. Kada se hrane lepršaju krilima, a nakon dve nedelje po izleganju iz jajeta počinju da kljucaju hranu koju im donose roditelji. Čim odrasle ptice pokažu interesovanje za pravljenjem drugog legla, teraju malde iz gnezda i tada ih treba preseliti u drugi kavez. U našim uslovima ovu vrstu papagaja treba hraniti semenjem suncokreta, kukuruza, ovsa, američkog sirka, konoplje, sirka šećerca, orasima, lešnikom, neprženim kikirikijem u ljusci, tvrdo kuvanim jajima, raznim aditivima (za kvalitet perja, jačanje kostiju, jodom, medom, naravno sve u semenu umočenom u odgovarajuće primese) koje proizvodi nemački 2 Vitacraft 2 , krekerima različitog sadržaja istog proizvođačauz dodatak neizostavnih vitamina i minerala. Naravno voće je neizostavno, ali treba izbegavati breskvu, krušku, dinju i lubenicu. Od povrća, pored ranije nabrojanog, treba davati šargarepu, svež krastavac, tikvicu, neljutu papriku, a od zeleniša spanać, blitvu i peršun u listu.
Ova vrsta papagaja se uglavnom uvozi, a kao i sve druge vrste, mogu se naći i ručno hranjene jedinke, koje su izuzetno druželjubive i veoma pitome, jer im je, prenosno rečeno, čovek-roditelj. Naravno cene ovih papagaja su znatno veće imajući u vidu mukotrpnost procesa ručnog othranjivanja, i odmah pitome ptice.
I još jednom – ova vrsta papagaja je samo za one ljude koji će doživotno biti privrženi i u stalnom kontaktu sa pticom, kako njena suptilnost i privrženost ne bi bili ugroženi, što bi prouzrokovalo čupanje perja. A verujte – oni zaista zaslužuju svu pažnju.
Kad je reč o žutoćubastom-žutoobrazom kakaduu on potiče i naseljava ostrvlje Indonežanskog arhipelaga, a najviše ih ima na Celebesu. Odrasla jedinka dostiže dužinu do 40cm, sa rasponom jednog krila oko 25cm, četvrtastim repom rep veličine do 11cm, dok upadljivo veći gornji deo kljuna dostiže veličinu od 4cm. Glava, ledja, grudi, krila i rep sa spoljašnje strane su beli, dok su ćuba, unutrašnjost krila, unutrašnja repna pera i obrazi nežno žute boje.
Ova vrsta papagaja nema mutacija, a ima pet podvrsta.
Kada se prema njemu lepo postupa, ubrzo postaje pripitomljen i vrlo privržen svom vlasniku. Sa lakoćom uči da ponavlja reči i melodije, kao i da imitira druge ptice, alarme, telefon, zvonce, itd. Ukoliko se drži samo jedna jedinka u prostoriji, treba joj dozvoliti da se slobodno kreće po prostoriji, van kaveza. Od proleća do jeseni mogu se držati napolju, u kavezima sa skloništem. Tokom leta uživaju u kiši, šireći krila dok se potpuno ne pokvase. U zimskim mesecima trebalo bi ih držati u prostoriji čija temperatura ne pada ispod 10-12 stepeni C. Prilikom udvaranja, mužjak skakuće oko ženke, naginje se ka zemlji i ispušta mameće zvuke, podižući pri tom ćubu, a obe ptice nakostreše svoja pera. Legu se u dupljama starog drveća ili u volijerima u velikim kućicama, u koje ženka polaže 2-3 jaja. Karakteristično je i to da na jajima preko dana leži mužjak, a tokom noći ženka. Period inkubacije traje 25 dana, mladunci ostaju u gnezdu tokom naredna 2 meseca. U ovom periodu ishranu treba pojačati suvim grožđem, nezrelom pšenicom, mahunama mladog graška, suvim keksom natopljenim u zaslađeno mleko ili larvama brašnara. Mladunci liče na odrasle ptice, s tim što imaju u korenu bele kljunove i svetlije noge. Ukoliko se primeti da ženka počinje da čupa perje mladima, neophodno je ishranu pojačati proteinima. Uz pravilnu ishranu i neprestani prisan odnos, kakadui mogu živeti pedesetak godina.
Polovi kod ove vrste kakadua se razlikuju po boji očiju, koja je kod mužjaka crno-braon, a kod ženki crveno-braon. Međutim, ovo važi samo za polno zrele ptice, a to je u četvrtoj godini, dok mlade ptice karakterišu u korenu svetliji kljun i noge. Kada se hrane lepršaju krilima, a nakon dve nedelje po izleganju iz jajeta počinju da kljucaju hranu koju im donose roditelji. Čim odrasle ptice pokažu interesovanje za pravljenjem drugog legla, teraju malde iz gnezda i tada ih treba preseliti u drugi kavez. U našim uslovima ovu vrstu papagaja treba hraniti semenjem suncokreta, kukuruza, ovsa, američkog sirka, konoplje, sirka šećerca, orasima, lešnikom, neprženim kikirikijem u ljusci, tvrdo kuvanim jajima, raznim aditivima (za kvalitet perja, jačanje kostiju, jodom, medom, naravno sve u semenu umočenom u odgovarajuće primese) koje proizvodi nemački 2 Vitacraft 2 , krekerima različitog sadržaja istog proizvođačauz dodatak neizostavnih vitamina i minerala. Naravno voće je neizostavno, ali treba izbegavati breskvu, krušku, dinju i lubenicu. Od povrća, pored ranije nabrojanog, treba davati šargarepu, svež krastavac, tikvicu, neljutu papriku, a od zeleniša spanać, blitvu i peršun u listu.
Ova vrsta papagaja se uglavnom uvozi, a kao i sve druge vrste, mogu se naći i ručno hranjene jedinke, koje su izuzetno druželjubive i veoma pitome, jer im je, prenosno rečeno, čovek-roditelj. Naravno cene ovih papagaja su znatno veće imajući u vidu mukotrpnost procesa ručnog othranjivanja, i odmah pitome ptice.
I još jednom – ova vrsta papagaja je samo za one ljude koji će doživotno biti privrženi i u stalnom kontaktu sa pticom, kako njena suptilnost i privrženost ne bi bili ugroženi, što bi prouzrokovalo čupanje perja. A verujte – oni zaista zaslužuju svu pažnju.